Memoirs Of An Imperfect Angel

Dobrodošli na moj blog

10.07.2011.

She's back. IS SHE?

Prije dvije i pol godine posljednji put sam objavila post i prijavila se na blogger.
Ne znam otkud ovaj bljesak veceras, ali iznenada sam pozeljela ponovo biti dio ove zajednice.
Kako sam odustala od facebooka iz raznoraznih razloga i ne namjeravam se vratiti, osjecam potrebu da podijelim svoja razmisljanja s vama, dragim i vjernim blogger-ima.
Malo sam listala postove koje sam pisala i cas sam se smijala do suza, a cas sam osjetila tugu jer je dio mene ostao zarobljen negdje u svemu tome.
Toliko se tog promijenilo. Kao da sam sad potpuno nova osoba i da je sve to bilo u nekom mom proslom zivotu, a ne prije samo dvije godine.
Vise nista nije isto. Nece nikad ni biti. A mislim da je ovako bolje.
Svi ti "prijatelji" nasli su svoje mjesto pod Suncem i ,zacudo, daleko su od mene. Rijetki su tu jos uvijek i ponosna sam na njih neizmjerno.
Sto se tice mene? Pa, mislim da sam dovoljno odrasla.
Mozda je pokazatelj tome moja reakcija prilikom citanja proslih postova i prisjecanja  moje infantilnosti.
A to je valjda i normalno. Bilo bi zabrinjavajuce da mi poslije dvije godine sve to i dalje izgleda ok.
Znaci li to da sam odrasla? Ne znaci.
Moje odrastanje je jos uvijek u toku i vjerovatno cu se i ovom svemu za dvije godine smijati.
Ali neka, lijepo je sve to vidjeti iz novog ugla i barem , ako nista, sjetiti se tih bezbriznih vremena i bezuvjetne ljubavi.

25.03.2009.

20.3.2009. Koncert Dine Merlina

Jako bitan dan u mom životu.
Neponovljivo!
Utisci: prelijepi.
Hvala svima koji su mi to uljepšali, i naravno mojim roditeljima koji su me pustili!
To mi je bilo previše bitno i previše im hvala :D
Presretna sam!

Got my dreams, got my life, got my love,  got my friends, got the sunshine above...
There’s so many beautiful reasons I have to be happy !

Volim vas :D

01.03.2009.

Photobucket

08.11.2008.

*Mojoj Edini*

Blog osvjezavam iz samo jednog i jedinog razloga - ljubavi prema mojoj Edini!

Sve je pocelo davne 1999.Tad sam prvi put upoznala moju Dincicu.
Isle smo zajedno u obdaniste.
Bila mi je izuzetno simpaticna od samog pocetka.
Zeljela sam da se nastavimo druziti i gle, zelja mi se ispunila.
Isle smo zajedno u razred kroz cijelu osnovnu skolu.
Ona je osoba koju cu vjecno voljeti, bez obzira sta se desilo..Osoba uz koju cu biti i u dobru i u zlu..Koju cu pamtiti po njenoj dobroti, velikodusnosti, hrabroscu, sreci, karakteru opcenito...
Vec dugo vremena pokusavam pronaci prave rijeci da vam opisem koliko mi ona znaci, ali ih jednostavno nikako ne nalazim...

Pitate se zasto..Pa iz jednostavnog razloga sto je to nemoguce rijecima opisati.

Ali, najvaznije je da ONA ZNA i ONA RAZUMIJE !
Jer, samo pravi prijatelji ostaju uz vas u najtezim situacijama i
samo sa pravim prijateljima ostajete P R I J A T E LJ I cijeli zivot.

A ona je ta, ona je moj p r a v i  i  i s k r e n i  p r i j a t e lj .

Dino moja, znas da te voja Ida iskreno voli i jako cijeni..
Bez obzira sta se ikad dogodilo, uvijek ce tako biti...

Tvoja Aida

Photobucket
28.09.2008.

I'm still alive

Just to say  HELLO!

Photobucket
11.07.2008.

*Woken up*

Napomena: Ovaj post pišem isključivo za svoju dušu, jer sam dobila
neku inspiraciju i želim svoje razmišljanje objaviti na blogu,
ali nije vam zabranjeno čitanje i komentiranje :)

Danas me nešto navelo na razmišljanje o ljudima...Čudno, ali istinito.
U mozak mi je naviralo mnoštvo misli i činjenica koje su mi bile
pred očima, a koje nisam vidjela, ili nisam željela da vidim.
Teško se pomiriti sa istinom koja toliko zaboli i prodre
u dubinu duše, izbriše sve osjećaje koje ste možda nekada prema
nekome gajili. Teško je povjerovati da sve to u sekundi može postati
samo jedan beznačajan trag.
Oko nas postoji toliko lica koja nisu ono što se predstavljaju da jesu i
koja imaju jednu masku koju nikada ne skidaju. Koji tako dobro glume.
Ali nemoguće je vječno glumiti. Uvijek će se istina saznati.
Bilo to na ovaj, ili na onaj način...Ali će se saznati.
Pitanje je samo kada...
Možemo čekati i čekati i čekati, a da ništa ne posumnjamo.
Kad se najmanje nadamo, istina se pojavi i toliko vas zaboli, da sami sebi
nikada ne možete oprostiti koliko ste naivni bili i kako su vas neki ljudi
olako prevarili u životu.
Zaista je vrijeme da odrastem, da shvatim da nije sve savršeno, da postoji
toliko osoba koje nose maske, da ne mogu svakome vjerovati i misliti da je
to sasvim uredu...Krajnje je vrijeme da ne opraštam sve na samo jedno "Izvini".
Nekad mi neko reče' da su ljudi kao kinder-jaja.
Okolo je čokolada i svi je vole, a kada se čokolada pojede, čeka nas
iznenađenje koje može biti prijatno i neprijatno...
Ono što se pitam je samo kako mogu biti sigurna da je taj neko ko se
predstavlja mojim prijatelj, zaista to i jeste.
U neke osobe sam se zaista uvjerila i slijepo im vjerujem.
Same će se prepoznati ukoliko budu čitale ovo...
Ali puno je "prijatelja" u koje nemam toliku dozu povjerenja...
I od kojih volim biti na distanci, ali je to jako teško
jer, priznajem, previše vjerujem ljudima.
Mislim da sam se sada malo probudila, da me stvarnost na to natjerala,
jer ja očito, bez obzira na sve činjenice, to sama nisam uspjela.
Jako sam sretna što imam osobe kojima vjerujem, koje iskreno volim
i u koje se pouzdam...Voljela bih taj krug proširiti, ali je sada to jako teško.
Kako znati da to sve nije samo jedna M A S K A ?
Pitam se pitam...I pitat ću se dok ne dobijem odgovor.

06.07.2008.

*Adla & Aida*

Adla & Aida u akciji...
Poceo je "Lov na momke" ! Bewareee

 

Photobucket

adlaiaida.jpg picture by Aidastar

28.06.2008.

*Provod u Egyptu*

Hey people! Evo da vam se javim... I prepricam moje dozivljaje u
Egyptu. U utorak (10.6.) avion je uzletio oko 17:30. U Hurgadu
smo sletili oko 20:30, a kod njih je to 21:30.
Tako da u utorak nismo nista radili osim otisli u sobu,
raspremili se i zaspali.
Sljedece 3 noci smo proveli tu...Tih dana se kupali,
isli na masazu... Super je bilo. More (Crveno more) je zaista
predivno... Nikad se nisam kupala u ljepsem moru.
U subotu rano ujutro isli smo autobusom od Hurgade do Luxora,
gdje nas je cekao brod za krstarenje Nilom.
Usput smo posjetili razna mjesta (Memnonove kolose,
Dolinu Kraljeva, Hram kraljice Hapsetšut) .
Brod je isplovio u nedelju u 12:00 . Na brodu je bilo odlicno.
Uvijek smo imali ispunjeno vrijeme nekim desavanjima.
Stajao je na odredjenim mjestima tako da smo posjetili
jos dosta hramova (Edfu, Karnak, Kom-Ombo).
4 noci smo bili na brodu. Svasta novo sam vidjela i naucila.
To je bilo poprilicno naporno, ali vrijedno toga.
Isli smo i u Abu Simbel...Tu se nalaze dva hrama - Ramzesov
i hram posvecen njegovoj supruzi-kraljici Nefertari.
U Gizu (gdje se nalaze 3 cuvene piramide) nismo isli.
Put traje 14 sati, a jednodnevna je exkurzija.
Tako da cu to vidjeti aBd nekom drugom prilikom.
Nazad u Hilton (nas hotel u Hurgadi) dosli smo u srijedu
i tu proveli ostatak odmora (jos 6 noci).Isli smo jos na
"Rajsko ostrvo". To je definitivno nesto najljepse sto sam
u zivotu vidjela...
Koraljno ostrvo...I toliko predivnih,
zaista predivnih ribica koje nikad nisam ni na filmovima
imala priliku vidjeti...

Sve u svemu, bilo je super... Kupila sam puno suvenira,
neke tunike i tako tih stvarcica.
Svaku noc bile su razne predstave "Animator Club-a"
naseg hotela.Isli smo na "Nubian show",
"Belly dance & Tanura" i na "Cobra show" .
Bilo je bas zanimljivo...
Ostale noci provodili smo setajuci.
24.6. avion je poletio iz Hurgade za Sarajevo oko 12:40.
Sletili smo u 15:45 u Sarajevo...
Tu se i zavrsilo predivno putovanje...
Eto to je bilo nesto "ukratko" ...
Inace bih mogla roman napisati o ovom putovanju.
Zaista sam se suuuper provela...
Ne znam kad mi je bilo bolje...
I Tunis je bio za pamcenje i neponovljiv je...
Ali ipak sad mi je bilo malo ljepse :)
Puno su mi falili prijatelji...Bilo je jako neobicno...
Ali evo sad sam tu sa njima :)
Eto da vam ne dosadjujem vise... Volim vas! Kiss

P6160529.jpg picture by Aidastar

P6230726.jpg picture by Aidastar

Evo jedan isjecak "Nubian show-a"

 


09.06.2008.

*Moja Zaza*

Osoba koju ću uvijek voljeti.

I koja će uvijek biti moj prijatelj…Moja Zaza…

Zazu znam duuugo, duuugo..I tako sam sretna što je znam.

Bez obzira što nismo bile zajedno u razredu prethodne četiri godine,

uvijek smo uspijevale održati onaj kontakt…

I uvijek sam znala kome se obratiti za pomoć ako mi zatreba.

Ona je osoba koja me uvijek razumjela, ali baš razumjela.

Uvijek je znala naći prave riječi u pravo vrijeme.

To je osoba koju ja mnogo volim i beskrajno cijenim za sve što je učinila za mene.

“Hvala” je malo reći…Ona zaslužuje mnogo više.

I jako sam sretna što imam jedno divno prijateljstvo koje ću uvijek pamtiti.

Nadam se da ćemo i u srednjoj školi biti kao i u osnovnoj, čak i bolje, ako je moguće .

I baš mojoj Zazi, jednoj divnoj osobi koja me prati cijeli život i pruža mi oslonac u životu, prekosutra (11.06.) je rođendan.

Jako mi je žao što neću biti tu…

Odlazim sutra, na more, u Egipat…

Žao mi je što neću biti tu za njen rođendan, da je poljubim I zaželim joj sve najljepše…
Da joj stisnem šaku I pružim podršku…Da je čvrsto zagrlim kako mi inače volimo
J

Ali evo, u zamjenu za to, pišem joj ovaj post…

Zazo moja, želim ti sve najljepše u životu!

Želim ti svo zdravlje, ljubav, sreću svijeta, jer ti to zaista zaslužuješ…

Hvala ti za sve! Uvijek ću te voljeti…

 

Tvoja Aida

(evo jedna naša crazy slika...Ispod moje kapuljače :D )

DSC03424-1.jpg picture by Aidastar

06.06.2008.

No entry

On je pogrešna nota

U refrenu mog života...


Stariji postovi

Memoirs Of An Imperfect Angel
<< 07/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
75849

Powered by Blogger.ba